“Uloga institucije Visokog predstavnika u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma (1995-2006)”
Sa promoocije knjige autorice Berine Beširović ” Uloga institucije Visokog predstavnika u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma”
Akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić je kao prvi promotor istakao da je mlada naučnica Berina Beširović od skoro asistent na Fakultetu političkih nauka svojom knjigom koja obrađuje instituciju Visokog predstavnika dala značajan doprinos rasvjetljavanju svih njenih aspekata. Visoki predstavnik kao konačni tumač civilnog dijela Dejtonskog sporazuma ima ovlašćenja da otkloni sve prepreke koje stoje na putu njegove pune implementacije uključujući i uklanjanje iz političkog života svih onih političara bez obzira na funkciju koju obavljaju koji rade protivno ovom sporazumu a što su obilato koristili Petrič i Ešdaun u vrijeme njihovih mandata a nikako poslednji Visoki predstavnik Valentin Inzcko koji je tolerisao najgrublje nasrtaje na državu Bosnu i Hercegovinu od strane Milorada Dodika propustivši da ga isključi iz političkog života čime je preuzeo punu odgovornost za sve štetne posljedice koje mogu nastati po Bosnu i Hercegovinu Dodikovim djelovanjem.
Visoki predstavnik istakao je akademik Suad Kurtćehajić može na osnovu odredbe o dodatnim nadležnostima sadržane u čl. 3 st. 5 da prenese sa entitetske na državnu razinu sve one nadležnosti koje su potrebne da se očuva suverenitet, teritorijalni integritet, politička nezavisnost i međunarodno pravni subjektivitet Bosne i Hercegovine i to bez saglasnosti entiteta. Ovo je najveća moć data Dejtonskim sporazumom koju nema nijedan drugi organ države Bosne i Hercegovine. Ova moć omogućila je pojedinim visokim predstavnicima da učine značajne korake u pravcu integracije Bosne I Hercegovine s tim da je ovaj trend značajno opao odlaskom Pedija Ešdauna sa ove pozicije a skoro potpuno zamro sa poslednjim Visokim predstavnikom Inzckom.
Dekan FKKSS prof.dr. Nedžad Korajlić je istakao da knjiga autorice Berine Beširević sublimira stavove o brojnim otvorenim pitanjima bosanskohercegovačke zbilje, te podstiče dalje rasprave i promišljanja o „Dejtonskom mirovnom sporazumu“, dali je moglo drugačije, te ulogu i značaj svakog ponaosob Visokog predstavnika i njegov doprinos inplemencaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Korajlić je dalje istakao da je analizirajući dokumente , autorica ukazala na značaj da građani BiH budu upućeni u sadržaj Dejtona kako bi se otklonile sve špekulacije oko istoga.
Autorica knjige magistrica politologije i asistentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Berina Beširović na kraju je istakla kako je ova tema veoma važna za naredne korake Bosne i Hercegovine prema njenom državopravnom razvitku jer je Visoki predstavnik krajnji tumač Dejtona i u njegovom mandatu leži ključ za politički napredak: “Sve ovlasti su u rukama Visokog predstavnika koji ima mogućnost da iz politike isključi one koji narušavaju državnost i suverenitet države. To možemo vidjeti na primjeru Paddy Ashdowna koji je za vrijeme svog mandata imao smjelosti i isključio preko 60 funkcionera koji su bili smetnja provedbi dejtonskog sporazuma I integraciji Bosne i Hercegovine i time pokazao da je njen poliitički razvoj u interesu medjunarodne zajednice. Nažalost to ne možemo reći za aktuelnog Visokog predstavnika koji se više ponaša kao posmatrač.
“U knjizi je detaljno obradjena relacija Vijeća za implementaciju mira i Visokog predstavnika i važno je istaći kako je PIC isključivo savjetodavno tijelo, a ne naredbodavno i kako je za odluke Visokog predstavnika poželjno, ali ne nužno da ima zeleno svjetlo od PIC-a” istakla je Berina Beširović na kraju uz napomenu da su u okviru knjige obradjeni mandati prva četiri Visoka predstavnika u periodu od 1995. do 2006. godine i istaknuti najznačajniji koraci sprovedeni u procesu implementacije
