Panel pet je bio na temu „ Civilno društvo i izgradnja mira“, moderatorica je bila Judith Brandt iz foruma ZDF. Ovaj panel otvoren je izlaganjem Envera Đulimana, koji dolazi sa Norveškog Helsinškog komiteta, na temu „ Mirovna uloga Univerziteta“. U svom izlaganju on je govorio o ulozi Univerziteta u izgradnji mira i demokratskog društva. Pored toga u svojem predavanju pokušava dati odgovor na pitanje „Kako univerziteti mogu preuzeti odgovornost i aktivno učestvovati u demokratskim procesima i razvijanju aktivnog građanstva na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou i doprinijeti socijalnoj transformaciji, izgradnji povjerenja kao socijalnog kapitala, tranzicijskoj pravdi i pomirenju?“
Marko – Antonio Brkić, sa Sveučilišta Hercegovina i Davor Marko sa Centar za društvena istraživanja Analitika – Sarajevo, govorio je na temu „Koncept izgradnje mira – što smo razumjeli, što smo naučili, što nas čeka?“ U svom izlaganju on je predstavio rezultate istraživanja Univerziteta u Edinburghu, Velika Britanija koje se bavilo procesom pomirenja i povjerenja u Bosni i Hercegovini iz perspektive građana/ki. „Rezultati pokazuju snažnu građansku podršku procesima pomirenja, sa značajno drugačijim uklonom i porukama od onih koje dominiraju javnim diskursom u BiH.“
Nebojša Šavija – Valha, iz Nansens Dijalog Centar Sarajevo govorila je o temi „Repolitizacija procesa izgradnje mira u BiH – od međuetničkog dijaloga do protesta: slučaj Jajce“. Govorio je o procesu izgradnje mira, njegovim neuspjesima i slučaju protesta srednjoškolaca u Jajcu. Izjavio je „sugeriram kako kvalitativno orijentiran, kontekstualno osjetljiv, dijaloški determiniran, pluralistički, dugoročni i holistički pristup izgradnji mira u lokalnim zajednicama može rezultirati djelovanjem koje kreira potencijal za promjene socijalnog i političkog karaktera kako u lokalnim zajednicama tako i na višim nivoima društvenog organiziranja.“
Andrea Zemskov Zuge, iz Berghof Foundation, govorio je na temu „ Koja prošlost? Čija pravda? Ka širem pristupu historiji i sjećanju u konfliktu“. On je u svom izlaganju govorio o borbi sa prošlošću i transnacionalnoj pravdi. Naglasio je da „Ustvari, historijske slike i narativi služe da opravdaju teritorijalne zahtjeve i da mobilizuju strane u konfliktu u fazi prije eskalacije i za vrijeme eskalacije sukoba.“
Stefan Jeremić , sa Helsinškog komitet za ljudska prava Srbije, govorio je na temu „Uticaj Regionalne kancelarije za saradnju mladih na proces pomirenja u regionu Zapadnog Balkana.“ Govorio je o mladima, njihovim predrasudama i radu Regionalne kancelarije za saradnju mladih. Naglasio je da je „Dosadašnja praksa je pokazala da upravo mobilnost mladih I mogućnost da saslušaju drugu strane priče vodi rešavanju društveno-političkih problema , kao I preovladavanju tekovina ratne prošlosti.“
Aleksandra Letić, sa Helsinškog komiteta za ljudska prava Republike Srpske, izlagao je na temu „ Etnonacionalno podučavanje za nove konfliktne generacije?“ U svom izlaganju govorio je o govoru mržnje, edukaciji o ratnim dešavanjima i kakav to uticaj ima na mlade. Naglasio je da „Institucionalni pristupi, većinom pristupi obrazovnih institucija nedostaju, i kada se dese govori se samo o ratnim patnjama one etničke grupe koja je u većini u određenoj regiji odnosno lokalnoj zajednici. Pored toga izjavio je da je „Unutrašnja reflekcija na zločine i nepoštivanje ljudskih prava počinjene od sopstvene etničke grupe su ignorisani i zanemareni.“
